Author: Igor V.

Imaš nekog ko će da ti završi?

Igor V.

Jedna od premijerovih navika jeste naređivanje ljudima u okruženju, poput ministara i ministarki, da obave, po hitnom postupku, sve što je potrebno da se sanira problem. Često se postojanje problema utvrđuje uvidom premijera u situaciju “na terenu”, odnosno čujemo gromoglasno obećanja o rešavanju teškoća običnog čoveka onda kada imamo sreću da naš grad poseti predsednik Vlade.

Problem se hoće rešiti, taj konkretni, ali ne i uzrok. Zbog toga nastaju novi, često isti, jer jedan čovek nije u stanju da tek tako ispravlja sistemske nepravilnosti.

Umesto da težinu daje institucijama, koje postoje da bi se osiguralo funkcionisanje tog sistema, Aleksandar Vučić odlučno rešava golim rukama, time dobijajući na popularnosti, dok bitno umanjuje smisao pravno uređene države.

Metod je prisutan i na drugim nivoima društvenog života. Ovde u Smederevu je običaj da se za dešavanja kritikuje Jasna, gradonačelnica Jasna Avramović. Dok sa jedne strane pokazuje koliko nas nije briga da saznamo koji su pravilni tokovi funkcionisanja i donošenja odluka, pa sve krivimo jednim krivcem, s druge nismo daleko od istine tako često, jer te odluke i donosi jedna osoba, zaobilazeći zakonom predviđene puteve.

Pribegavamo ličnosti koja nam može “završiti” ono što nam treba, dok ne verujemo institucijama. Kada je Zaštitnik građana Saša Janković objavio na svom nalogu na Tviteru da se više neće obraćati policiji, postalo je još očiglednije pitanje paradoksa – kako jačati institucije verovanjem u njih dok nam istovremeno to poverenje gaze?

Creative Commons License

Sutra ću isto o politici. Takođe, pišem duže na platformi Medium. Prvi tekst će biti objavljen 7. novembra.

Ne, vizija nije dovoljna, predsedniče

Igor V.

Dok nas mediji zatrpavaju teorijama pre nego konkretnim vestima o pronađenom oružju, mi propuštamo bisere poput, najnovijeg, Nikolićevog.

Naime, on se, tokom posete svog makedonskog ekvivalenta, osvrnuo na ideju o izgradnji plovnog kanala koji bi spajao Dunav, Moravu i Vardar. Ovo je tema koju predsednik pominje nekoliko godina unazad već i ima prizvuk pokušaja da se Nikolić ovekoveči kroz izgradnju projekta kojim bi se “spojile tri države, skratilo vreme za plovni put, Srbija bi dobila navodnjavanje i pet hidroelektrana na svojoj teritoriji, razvila bi se poljoprivreda, ali i turizam”. Megalomanija, često prisutna kod ovdašnjih političara, postaje zabrinjavajuća kada neskriveno ispoljavate samopromociju, nemate konkretnu ideju i napadate političke protivnike.

Upravo tu mi je tekst privukao više pažnje. Nikolić izjavljuje da “nema svako viziju i to je razlika između onih koji vode i onih koji slede”.

Ne, razlika ne leži u tome. Viziju može da ima svako, ideju da stvori nešto što se kosi sa realnim uslovima. Vođom Vas čini konkretizacija problema, zatim sprovođenje ideje u delo, kroz ideju opšteg dobra, kao i saradnja sa drugim subjektima. Kada napadate ministarku iz Vlade Republike Srbije samo pokazujete koliko je vidljiva činjenica da je smatrate političkom protivnicom na predstojećim izborima.

A Zorana Mihajlović je samo jedna od onih koji su u igri da dobiju Vučićev blagoslov. Ako bi se igrali političkog metereologa, moj pik bi bio Nikola Selaković.

Creative Commons License

Nije sve u poljoprivredi. Takođe, pišem duže na platformi Medium. Prvi tekst će biti objavljen 7. novembra.

Olja Bećković ima novu emisiju

Igor V.

Činilo mi se u Utisku nedelje da je Olja Bećković upravo jedna od ljudi specifičnih po tome što moraju da kažu to što imaju. Emisija je bila njeno sredstvo kazivanja kroz pitanja koja je postavljala i time je sprovodila bitnu društvenu funkciju – pokazivala je činjenice što je neskrivenije uspevala, kroz ispitivanje sagovornika ili sagovornice.

Pre nekoliko nedelja produkcijska grupa Mreža je pokrenula novi projekat, sa naslovom “Moram da kažem”.

Može se naći na Jutjubu, u kratkim formama od oko 6 minuta. Na sajtu se navodi da je predviđeno da govori “40 izabranih sagovornika”, na nedeljnom nivou. Koncept “prelistavanja” događaja koji su se desili u protekloj nedelji je umotan u nekonvencionalni “studio”. A čini mi se da se je upravo njime, okruženjem u kome autorka i gosti sede na fotelji na otvorenom prostoru i samo pričaju, pokazuje i odsustvo Olje Bećković iz studija, onog novinarskog, televizijskog, iz koga je cenzorski izbačena.

Zato se traži alternativni pristup i očekivano ga autorski tim nalazi na internetu i izvan pravila klasične televizije. Dužina materijala na video platformi prati popularan standard, informacija se pruža direktno u “razgovoru” između gosta i publike u atmosferi koja je, zbog televizora i fotelje, samo naizgled “kućna”, dok je pozadina, poput doma Narodne skupštine, uznemirujuće dinamična.

Za početak preporučujem samu Olju Bećković, u prvoj emisiji, ili kao u naslovu – jednoj emisiji. Zloslutno…

Creative Commons License

Juče sam zaboravio ovaj deo. Takođe, pišem duže na platformi Medium. Prvi tekst će biti objavljen 7. novembra.

Dragi mladi nezaposleni čoveče

Igor V.

U Srbiji se poslovi dele na one u javnom sektoru i one u privatnom. Žargonski su to „državni posao“ i „kod privatnika“.

Ako Vašu platu dobijate iz budžeta Republike Srbije velike su šanse da ste sigurniji za redovnu isplatu tog novca od nekog iz druge grupe. Oni, pak, često, zarađuju cifre koje su minimalne, neprijavljene ili lažno prijavljene.

S obzirom da pripadam prvoj grupi, smatram neprimerenim da jedan ovako mali prostor posvetim temi koja zaslužuje obim romana.

Zato me privlači ova druga, meni potpuno nepoznata, strana medalje. Odnosno, novčanika. Dok je moj novčanik svakih petnaest dana deblji za istu, ugovorenu, javnu sumu, za to vreme moji poznanici i poznanice, koji inače nisu obuhvaćeni predizbornim povećanjem zarada, strahuju da li će primiti uopšte novac, u kojoj meri će on biti sproveden kroz legalne tokove a koliko ispod ruke, ili će primiti famozni minimalac, uvećan u bruto obliku, odnosno u već mizerno mali iznos čija je visina opravdana činjenicom da nisu prijavljeni.

To znači da Vaš novac, ako niste prijavljeni ili ako plata koja Vam sleduje nije „prošla kroz knjige“, može lako da prestane da bude Vaš novac. To se dešava ako je, npr, nadređeni nezadovoljan Vašim radom, pa je slobodan da Vam oduzme od plate radi nadoknade navodne štete, bez ikakvog prethodnog postupka, jer se to nigde i ne vidi.

Ili nestane tako što Vam zatreba za lečenje ili penzioni fond, namene koje bi poslodavac trebao da izmiruje, pored toga što Vam isplaćuje zaradu.

Predlog, suprotno onom što se da naslutiti po tonu ovog teksta, jeste jačanje svesti o pravima Vas kao zaposlenog ili zaposlene i aktivno učešće u svim društvenim procesima kojima se može stati na put sada već ustaljenoj praksi – ponižavanju.

Creative Commons License

Kolateralna šteta

Igor V.

Pre nekoliko dana, negde pri kraju popodnevne smene, na poslu me je jedna žena zamolila da joj razjasnim određene nejasnoće. I dok sam pojašnjavao i razjašnjavao zašto neke stvari ne funkcionišu kako bi svako normalan pomislio da treba da funkcionišu, postala je agresivna u svojim potpitanjima.

Što i nije retkost, mnogi postanu agresivni nakon što počnem da racionalizujem nefunkcionalnost.

Ali jeste retkost da ja na takvo ponašanje odgovorim sa direktnim pitanjem: “Zašto me napadate?”

Činilo mi se da je na trenutak bila zatečena, ali mi je brzo odgovorila da sam ja samo “kolateralna šteta”. Pretpostavio sam u tom trenutku da bolje od toga i ne mogu da budem. Kad je svađa na hodniku primamljivije rešenje za naš bes od institucionalizovane borbe protiv loše državne administracije, onda je kolateralnost nešto što, valjda, treba očekivati od sebe.

Ne samo ja kao radnik te iste administracije, već i građanke i građani. Oni koju tu državu plaćaju da bude efikasnija, ne mogu da je kontrolišu, ili često i ne pokušavaju. Time postaju kolateralno nebitni u procesu prevrtanja pravne države naopačke.

Creative Commons License

Osamnaest dana za 179 reči. Takođe, pišem duže na platformi Medium. Prvi tekst će biti objavljen 7. novembra.

Contemplation Is Time-consuming

Igor V. , , ,

This ‘whole album’ part is important. I don’t have a habit of listening all of artist’s work in a single take. While I do appreciate it when it comes from radio station or by someone’s recommendation, it is something different when it’s contemplation on purpose. For me, visiting a painting exhibition, watching all of Kubrick’s films or listening to discography of Led Zeppelin is more demanding, if you want to truly experience it.

Interesting excerpt from Wikipedia:

De Stijl (“the style” in English) was a Dutch art movement (including the painter Mondrian).[6] Vocalist Jack White had been an admirer of the style for some time, especially of furniture designer Gerrit Rietveld. Rietveld designed the Rietveld Schröder House, which Jack and Meg White visited while on tour in the Netherlands. De Stijl was dedicated to both Rietveld and Blind Willie McTell.

 

about featured image: Cover of De Stijl, found on Flickr profile of Marc Wathieu.

Creative Commons License

I write longer on Medium. First post will be live on November 7.

Electric. Trains.

Igor V. , , , , , , , , ,

This amazed me:

Following the words of the German deputy economy minister, all 16 German federal states have stated they want to ban petrol and diesel cars by 2030.

mostly because there is no, at least that I know of, concrete agenda on zero-emission cars in Serbia. After ratification of important Paris Agreement, EU is heading towards ban on fossil fuels faster than ever.

 

I tend to abandon game after a while, not finishing much of them. I think that happens because of my attention span, but that’s another story. In Grimrock I enjoy most when I play it fresh, after few days weeks of abstinence which gives me new perspective. Winning a challenge is more rewarding that way.

 

Right after the 1 PM.

 

Woman working over there wasn’t too happy with me giving her a debit card as a way of payment. I think it is all about that new cables and buttons. Another great news: I traveled nearly exactly as long as it’s meant to. Here is a short video:

about featured image: Timetable of railway station in Požarevac, found on this blog, after simple google search.

Creative Commons License

I write longer on Medium. First post will be live on November 7.

Smederevo Has New Bus Stops!

Igor V.

For some reason I can’t access Twitter webpage. Anyway, I didn’t post much over there since yesterday and I am very late on the schedule for this blog, so I decided to do something different – write a regular post.

For example, I can write about the fact that Smederevo got new bus stops in downtown. On the day I first sawed it I tried not to be cynical about it and to find some facts about whether it was necessary to change the old ones. And as I tried hard not to comment (or tweet, or take a picture) I overheard two women talking, standing next to me, stating in one sentence how corrupt the city is, that size of the new bus stop is significantly smaller than the previous one.

So I am thinking now, why put new (which looks expensive) and not repair the old one? Sad fact is that less than 100 meters from there a building facade is falling off, right atop of the busy sidewalk.

That is the downtown, center of the city in which many ideas of improvement are blatantly obvious as unneccessary. Question I ask myself is – are we stupid or just incompetent? Or is it something else?

 

about featured image: Taken from this place, it show place where Danube separates, forming a small river island.

Creative Commons License

I write longer on Medium. First post will be live on November 7.

Email Is Not Dead

Igor V. , , , , , ,

According to the polls by Reuters, from next year woman will be leading only remaining superpower in the world. Five out of seven vice presidents of European commission are male. Serbia didn’t have a woman president or prime minister.

One of the most popular ideas of this year’s elections for the ninth United Nations Secretary-General was to be from Eastern European bloc and to discontinue the fact stated in my tweet.

 

In order to survive financial crisis one of the main problems that needs solving is reducing cost of the public sector. Cumbersome as it is, cuts could push for smaller but more effective administration. But it led to another problem – majority of those who will stay working are in second half of their years of service, mostly older than 45.

 

I am talking about much simpler internal networks, not diversity of open world-wide web. As long as paper is the main source of communication between the state and its citizens we must push harder for implementing technology inside basic, every-day work of public administration employee.

 

about featured image: Screenshot of Outlook Express, found after simple google search.

Creative Commons License

I write longer on Medium. First post will be live on November 7.

Jeremić Will Not Be Secretary-General of the UN

Igor V. , , , , , ,

Turkish Prime Minister Binali Yildirim, according to N1, told Ivica Dačić, Minister of Foreign Affairs of Serbia, that Turkey will do no harm to Serbia and other countries in the region when it comes to migrants.

Positioning itself as a friend to Balkan states it tries to confront EU’s policy whenever is possible. Union’s neighbor is important factor in regional and global politics and it takes every opportunity to spread its influence further in states like Serbia, where it already has a certain reach.

I am glad to see Vuk Jeremić not becoming new UNSG. While I did heard some people laughing at possibility of him winning at all, I wasn’t that sure and took the stance that everything is possible. Because, Wall Street Journal can publish something like this:

That leaves former Serbian Foreign Minister Vuk Jeremic, who polled third and is the only commendable candidate in the mix. At 41, the Harvard-educated Mr. Jeremic is young, but he was a leader of the social movement that helped topple Slobodan Milosevic’s dictatorship in Belgrade in 2000. He later served in the pro-Western government of Boris Tadic, who in 2010 issued a historic Serbian apology for the 1995 massacre at Srebrenica.

Even here in Serbia it is difficult to clarify what happened 16 years ago, in events that led to the fall of Milosević, how much was Boris Tadić really “pro-Western” and whether the apology was sincere.

One thing is certain, judging from his political activities – Vuk Jeremić is one of the politicians that do not fight for the welfare of society as whole, but for himself.

 

about featured image: Screenshot from one of my favourite movies.

Creative Commons License

I write longer on Medium. First post will be live on November 7.